Surogat – hrvatski oskarovac

December 18, 2017 | Martina Pačić

osamljenost, ž. r. – loneliness
posjedovanje, s. r. – possession
samopromocija, ž. r. – self-promotion
dodati – to add
(živjeti) izvan mogućnost, ž. r. – (to live) beyond one’s means
napumpan – pumped
pridonijeti – to contribute
naglašenemphasised
vidovitoprophetically
potrošačko društvo, s. r. – consumer society
prostirka, ž. r. – mat
plave – blond
rasplinuti se – to fade away
čavlić, m. r. od: čavao – nail
opominjati – to warn

U vremenu osamljenosti suvremenog čovjeka ističe se želja za posjedovanjem i samopromocijom. U tijeku je utrka tko će imati što više prijatelja na društvenim mrežama, što više fotografija s nasmijanim licima, što veće usne, što izraženije obline u žena, što izvježbanije tijelo muškaraca. Tome dodajte automobile, kuće, stanove, putovanja… A sve izvan mogućnosti. Trebamo uvijek biti u punom sjaju, mladi, lijepi, poželjni.
Budimo u tijeku, budimo in, budimo cool!

S jedne strane čudimo se i smijemo kako izgledaju napumpane usnice, silikonske grudi i stražnjice, a s druge strane o tome se priča i to mnogi žele.
To je izvrsno opisao Dušan Vukotić, hrvatski redatelj u Oscarom nagrađenom animiranom filmu „Surogat“. To je prvi neamerički dobitnik te nagrade za animirani film. Ovim je filmom Dušan Vukotić pridonio razvoju stiliziranog pokreta (s naglašenim geometrijskim oblicima) tipičnog za Zagrebačku školu animiranog filma. To je umjetnički pokret vezan uz Studio crtanog filma Zagreb-film osnovan u drugoj polovici 1950-ih, a ugašen 1980-ih.
Vidovito je pokazan današnji svijet i to daleke 1961.! Prije više od pola stoljeća daje jasnu kritiku potrošačkog društva u kojem je sve lažno i prividno.
Glavni je lik trokutasti čovječuljak, gospodin Surogat koji sebično napuhuje sve što mu treba. Na plaži napuhuje od prostirke, ribe pa do djevojke. Po izboru, plave ili smeđe. On svoj komfor stvara u lažnom, površnom svijetu.
Sve se raspline kad u kadar uđe suparnik koji ispuhne Surogatov svijet pa i njega samoga. Ostaje samo čavlić koji opominje da je samo takva jedna banalna sitnica potrebna da sve nestane.
Jesmo li dovoljno hrabri da se riješimo surogata (nadomjestaka) u našem životu, na materijalnoj i emocionalnoj razini?